Etno kuće
Sadržaj
Presudni momenti za razvijanje jedinstvene vojvođanske šarolikosti, u etničkom smislu, pronalaze se u brojnim spontanim i organizovanim kolonizacijama. U prethodnim vekovima kolonizacije su dovele mnoge narode i etničke grupe na ove prostore. Opština Odžaci deli ovakvu sudbinu Vojvodine zajedno sa njenim ostalim krajevima. Stolećima unatrag na prostoru današnje opštine Odžaci žive Srbi, Mađari, Slovaci i Nemci, od kojih su ovi poslednji do Drugog svetskog rata bili najbrojnija zajednica. U različitim vremenima i podstaknuti raznovrsnim razlozima, ovde su se doseljavali i drugi narodi što je formiralo konačnu demografsku sliku opštine Odžaci. Danas je narodnu tradiciju, pre svega, moguće opipljivo doživeti u etno-kućama opštine Odžaci i to u: Bogojevu, Deronjama, Laliću i Ratkovu.
Etno kuća u Bogojevu
Za uređenje etno-kuće u Bogojevu najviše je zaslužno Mađarsko kulturno-umetničko društvo „Aranj Janoš“, koje deluje na polju očuvanja kulturne baštine lokalne zajednice u ovom selu. U tipično tradicionalnoj kući za ovo podneblje, zabatom okrenutoj prema ulici i sa zeleno ofarbanom drvenarijom, predstavljen je život iz vremena pre sto i više godina. U prostorije se ulazi iz „ganga“, trema ili otvorenog hodnika, koji je očuvan u potpuno izvornom obliku.
Za posete su uređene: prednja ili tzv. čista soba i kuhinja. Detalj arhitekture enterijera u ovoj kući su i dve originalne paorske peći, verovatno iz vremena njene izgradnje. Posetioci tako mogu da zamisle život u vremenu hladnih panonskih zima, pod snegom i od pre jednog veka, kada se porodica okupljala na ovako malom mestu. Kuhinja je bogato opremljena nameštajem, tkaninama, poput stolnjaka, i dekorativnim zidnim tanjirima, koji su ručno oslikani.
Prava dragocenost među eksponatima je i stolica sa elegantnim naslonom koji ima fizionomiju violine, pa je zbog ove asocijacije prepoznata upravo pod ovim imenom – „violina“ i u mađarskoj etnologiji. Ona verovatno potiče iz 19. veka.
Etno kuća u Deronjama
Za otvaranje i održavanje etno-kuće u Deronjama zaslužno je Udruženje žena „Zlatne niti“ iz ovog sela. Izložbene sobe se nalaze u zgradi nekadašnjeg župnog dvora (parohijskog doma), odmah pored katoličke Crkve Svetog Josipa. S obzirom na značaj ovog objekta, koji ima više od dvesta godina, prepoznata je uloga etno-kuće i u očuvanju ove istorijski važne zgrade.
Prostorije imaju originalne kaljeve peći, a u svakoj su uređene različite tematske celine, poput onih koje predstavljaju srpsku ili nemačku kulturu stanovanja u Deronjama. U ovoj etno-kući se može videti i doživeti podjednako kulturno nasleđe autohtone srpske zajednice iz Bačke i one koja je kolonizacijom naseljena nakon Drugog svetskog rata.
Na staroj peći u kuhinji još uvek se priprema ručak u vreme seoskih manifestacija. Krofnijada, koja se održava zajedno sa manifestacijom Tambura u srcu Deronja, okuplja veliki broj meštana i posetilaca.
Etno kuća u Laliću
Etno-kuću u Laliću je uredilo lokalno Udruženje žena „Majčino srce“. Postavka ove kuće nudi posetiocima da se upoznaju sa jedinstvenim koloritom slovačke tradicije, uočljivim u narodnoj nošnji, posteljini, pokućstvu i zidnom moleraju.
Ovde se još uvek čuva originalni devojački ormar pažljivo pripreman za miraz. Pripadao je izvesnoj Pavlini Parnicki (1937), pa se i na ovaj način čuva zajednička tradicija, koju su nosili pojedinci i obični građani slovačke nacionalnosti u Bačkoj. Na kaučima, koji su nekada bili raspoređeni u „čistoj sobi“, nalazi se pažljivo složena i uštirkana posteljina, dok su u kredencima poređane brojne tkanine za najraznovrsniju svrhu.
Zatim su tu i retke arhivske fotografije i komadi nošnje, zajedno i sa prepoznatljivim vencem, koji su Slovakinje stavljale na glavu tokom ceremonije venčanja. Posebno je važna, podjednako u emotivnom i muzeološkom smislu, dizalica za kolski točak. Taj predmet je, prema rečima meštana, jedini sačuvani predmet iz prapostojbine, koja se nalazi na teritoriji današnje Slovačke. Odatle su i Slovaci opštine Odžaci došli polovinom 18. veka.
Etno kuća u Ratkovu
Eksponati Srpsko-nemačke etno kuće u Ratkovu od 2012. godine prikazuju dvovekovni suživot Srba i Nemaca u nekadašnjem Parabuću. Izložbene sobe se nalaze u župnom dvoru, u samom centru sela. U prvoj i centralnoj prostoriji su izložene svakodnevna i svečana nošnja parabućkih Nemaca. Postavku su opremili njihovi potomci koji danas žive u gradu Bad Šenborn u Baden Virtembergu.
Ovde će radoznalom posetiocu pažnju privući još i komadi autentičnog nameštaja i tkanine, pre svega posteljina, kojima su se opremale prostorije nekadašnjih domaćinstava. U drugoj prostoriji su izloženi najraznovrsniji eksponati iz zbirke alata, oruđa i tehničkog pokućstva. Među njima je i lomilica za kudelju, jedan od najzastupljenijih alata u privrednom životu 18. i 19. veka na širem prostoru zapadne Bačke.
U srpskoj sobi je prezentovana etnografska baština parabućkih Srba, pre svega nameštaj, posteljina i nošnja. Četvrta prostorija posvećena je religioznom životu, a među vrednim eksponatima je i tabernakul ili deo starog oltara iz Crkve Svetog Ivana Nepomukog u ovom selu.